Mađari spašavaju pazar na "Buvljaku"

Tu smo na „Bačkom Istanbulu“, kako popularno nazivaju subotički buvljak na minus 15 stepeni. Na svakoj trećoj tezgi izložena roba, a promrzli prodavci zamotani u šalove i sa toplim kapama, čekaju kupce. A njih niotkuda. Oni najhrabriji dokoni penzioneri iz obližnjih ulica dođu ovde da sa rukama na leđima malo „protegnu noge“ i buvljak im dobro dođe kao „korzo“.
- Od jutros pa do 10 sati prodali smo samo stotinak naplatnih karata za parking, - kaže Jovan Kosić, radnik na naplatnoj rampi. Tezge su otvorili oni koji prodaju robu za ovu zimsku sezonu. Lopate, metle, jakne, bunde, rukavice, vunene čarape, lance za automobile, razni sprejevi za odmrzavanje stakla, skijaška odela i oprema, sanke i na sve strane crvena slatka i ljuta horgoška paprika.
- Ako se naše komšije Mađari i odluče da po ovoj „ciči zimi“ krenu na buvljak, najprije će doći zbog naše mlevene horgoške paprike, koja je upola jeftinija od njihove domaće, - priča Kristina Silađi. Kod nas je kilogram ove paprike 1.500 a u Mađarskoj 3.000 forinti. Kupuje se na veliko i do 30 kilograma. Jeste zima, ali kad naiđe dobra mušterija i kupi robu, brzo te zagreje“. Roba koja na buvljak stiže sa kineskih i „najlon“ pijaca širom Mađarske, za komšije Mađare mnogo je jeftinija u Subotici nego u domovini. Cene su povoljnije kada se kupuje na veliko, a tu je i povrat poreza - „afa", jer se uvozniku iz Mađarske na granici vraća porez od 18 odsto od vrednosti robe. Pored Mađara, koji vikendom dolaze i organizovanim autobuskim linijama, dosta kupaca je iz Slovenije i hrvatskih pograničnih mesta, kao i iz unutrašnjosti naše zemlje. Odnedavno na ovoj pijaci pojavili su se kupci iz Češke. Otkuda oni, malo ko zna, ali kupuju tekstil i raznu drugu robu „na veliko“, kao nekada, kada su se u Subotici pojavili Rusi i kupovali robu za „červenu“.
Ivan Kopilović i Arpad Vemić, danas na minus 15 stepeni, izneli ispred radnje razne vrste lopata za čišćenje snega. Plastične, drvene, metalne, sa manjom i većom drškom.
- Mrznemo se od hladnoće a nema snega, - žali se Ivan Kopilović. Da je palo malo snega bilo bi i toplije a na lageru bi imao manje i lopata. Ali šta je, tu je. Znate kako, - nastavlja priču Arpad Vemić - Naši ljudi kupuju kišobran samo kad pada kiša, pa isto tako se dešava i sa lopatama. Ne kupuju ih na vreme, nego čekaju da ih sneg zaveje i onda svi navale na buvljak i naše lopate. Slično je i sa vunenim čarapama. Naši ljudi ih kupuju samo kad počnu da im zebu noge.
Priručnik kako kupovati robu na buvljaku:
Ako ti se nešto na tezgi dopadne, ne treba prodavcu previše pokazivati interesovanje za tu robu, već gledati druge stvari. Drugo pravilo je da kupac nikada ne izlazi prvi sa cenom, to treba da kaže prodavac da se vidi gde je i kako diše. Posle tek počinje cenkanje, koje je obavezno. I cenkati se treba džentlmenski. Ako je nešto skupo, treba nezainteresovano otići i čekati svoju priliku. Najčešće, kad vidi da si nezainteresovan, prodavac će te pozvati da ponudi prihvatljivu cenu. I još nešto. Pravilo je da se na buvljak ne ide elegantno obučen. Većina prodavaca formira cenu na osnovu izgleda kupca.
Subotički buvljak, jedan je od najorganizovanijih buvljaka u zemlji. Po uzoru na londonsku i roterdamsku pijacu, ovde je svaka tezga registrovana kao radnja, trgovci plaćaju porez državi i mirno rade bez strepnje za bilo kakave racije. I čeka se u red za zakup tezgi, koje su sve u funkciji. Zajedno sa buvljakom uspešno posluje i AD „Tržnica“ koja u svom sastavu ima pet pijaca u Subotici, a od pre tri dana preuzela je i jedinu bajmočku pijacu i brinuće o njenom razvoju.
- Niko ovde po ovoj „polarnoj“ zimi nije došao da se kraj tezge mrzne zbog hira ili obesti, - govori Rudolf Varga. Gledajte, gde god da pipneš tezgu, zalepi ti se ruka od hladnoće. Žalosno je, kaže Varga što penziju (godine starosti) čekam ovde. Voleo bih i ja da kao gospodin radim od 7 do 15 sati na dan, a ne da se ovde smrzavam na minusu. Ali moram, da bi januaru ja i moja porodica siti i zadovoljni videli kraj.
Vladeta Milovanović, skoro ceo svoj radni vek proveo je na buvljaku i zadovoljan je životom. Ravno 30 godina je za tezgom.
- Prodajem papuče i klompe, - kaže Vladeta Milovanović. Dobro živim i dobro zarađujem. I zdravlje me, što je najvažnije, služi. Dobro nam dođu ovi mrazevi i „debeli“ minusi, da pocrkaju krupni i sitni insekti, što nam, kad ogreje sunce zagorčavaju život.
Na samo kilometar udaljene jedna od druge, u ove hladne zimske dane uspešno posluju dve najveće privredne zone u gradu – Privredna zona i buvljak. I jedna i druga hrani na hiljade subotičkih porodica, a obe zavise od novca koji u ovaj grad dolazi iz inostranstva.
Vrlo je jednostavno - ne kupovati. Hoću da kupim jednu stvar na buvljaku, moram da ga obiđem 5 puta i da pitam na svakoj tezki "pošto"... ne daj bože da sam obučen malo bolje, odmah je cena 20% viša. Još najviše volim kada pitam naše sugrađane one druge narodnosti pošto je paket čarapa, a on udari "1000din!", ja okrenem leđa i kažem hvala, a on urla zamnom "500!". E, zbog toga ću radije pogledati stvari kako stoje po gradu i po internetu nego da se gužvam tamo na buvljaku, da 3 sata pazarim jednu stvar i da prave budalu od mene.
Koja gomila gluposti. Odprilike jedan procenat a i manje zivi blago iznadprosecno i ima malo bolji auto, zahvaljujuci vezi na granici ! 99 posto su ljudi koji krpe kraj sa krajem jer nemaju gde jbno drugde da rade, na toplom u kancelariji ili fabrici, posto je sve jbno unisteno od strane politicara. Kako sam tuzan kada neko ovako pise o sirotinji na buvljaku. Sto udaras po sirotinji, lopovi se u Beogradu nalaze. Po nekoj racunici 20 posto suboticana prezivljava od buvljaka. Tuzni mali covece, i da idi prosetaj malo na -15 i slikaj te besne aute. I probaj na ovoj zimi provesti jedan dan u hali. Ne radim vise tamo, radio sam, kad sam video da od buvljaka eto tek mogu samo da prezivim, pobegao sam napolje. Ako bi buvljak nestao, nas grad bi nestao.