Predstavljanje zbirki pesama Nevena Milakovića
Predstavljanje zbirki duhovnih i rodoljubivih pesama Nevena Milakovića u organizaciji Srpsko rusko beloruskog bratstva održaće se 4. aprila u 18 časova na Otvorenom univerzitetu Subotica.
Neven Milaković je rođen u Podgoricii 1963. godine, živi u Baru. Čitav svoj vijek posvetio je pisanju stihova i romana.
U osnovi Milakovićevog pjesničkog nadahnuća jeste rodoljublje, Svetosavlje, kosovski zavjet, prošlost srpskog naroda, prije svega istorija i tradicija, ta neprestana egzistencija za identitetom, motiv stradanja osnovna je dispozicija pjesništva koju on uspješno uobličava, u slikama, riječima, metaforama.
Neven je do sada objavio tridesetak knjiga poezije i proze od kojih su najpoznatije: „Vila sa Košara“, “Ljiljani”, „Radost pokajanja”, „Bilo jednom”, „Zebnja”, „Gojkova knjiga”, „Cvijeće dobra“, „Očev šamar“, „Podgorička ispovijest“ „Majci Božijoj na amanet“ i druge.
Pjesničkim tihovanjem, bogopoznanjem Neven Milaković piše bolje od mnogih koji misle da su pisci. I slika za svoju dušu, mada usput i druge duše dotiče. On je misionar. Njegovom dušom provejava dah besmrtne radosti, jer njegovo srce igra u susretu sa svetiteljima o kojima piše.
Milakovićeva lirska putanja veoma je uravnotežena. Čitka, pregledna, duhovno ukorijenjena, nema tu posebnih faza, nema ni eksperimenata, sve teče i spokojno se razliva, kao neka uporna, tajanstvena i tiha radost, kao utjeha.
Radoznala i pronicljiva Nevenova pjesma se bezuslovno povinuje božijoj pravdi i akustici – bez trunke gordosti, bez pobjedničke poze i njoj odgovarajuće zvučne podloge.
Sagledavajući blagočestivo grananje Nevenove službe svetiteljima i sviteteljkama koje predstavlja u zbirci Radost pokajanja, autentično pjesničko svjedočanstvo, uvjerava nas da je poeziji, više od bilo kakvog znanja, neophodna poslušnost. Vjernost i savršena disciplina. Ako pažnja popusti, ako dikcija postane nametljiva, duh poezije nepovratno iščezava, a pjesnik ostaje sam sa svojim patetičnim i praznjikavim riječima. Klica njegovog dara i stvaralaštva, razotkriva dubinu ličnosti iz koje izvire ono što je u izvoru.
Kod Nevena je iskonski vjerodostojno, sve pažljivo izatkano zlatkastim nitima novorođenih rečenica. Rijedak je slučaj da se životna i unutrašnja lirska putanja, biografija i intonacija tako srećno podudaraju. I zajedničkim snagama mirno uzdižu prema Tvorcu.
Milaković izvorište svetosavske etike, koja prožima vaskoliko srbstvo, pronalazi u veličini i značenju rodonačelnika svega uzvišenog u nama, besmrtnika i duhovnog oca Svetog Save. Posebno mjesto u pjevanju Nevena Milakovića zauzimaju hristočežnjivi stihovi posvećeni Presvetoj Bogorodici, Svetoj Kseniji Petrogradskoj, blaženoj Matroni Moskovskoj, Svetom Vasiliju Ostroškom, Svetom Petru Cetinjskom, Svetom kralju Jovanu Vladimiru; Svetom Vladiki Nikolaju Ohridskom i Žičkom, Kasijani, Simonidi Milutinovoj, Svetom Stefanu Dečanskom...
Kao zadužbinar blagodatnog poetskog prikaza, stremeći duhovnim idealima naše svete srpske pravoslavne crkve pjesnikovo umjetničko putešestvije posvećeno Đedovom zavjetu opominje nas, hrabri i podsjeća na izvojevanu borbu, uči nas hrišćanskoj azbuci koja se vodi jednim načelom: " Ne čini drugome, što ne želiš sebi....", a to je i temelj hrišćanske etike.
Velika je zasluga Nevenova, jer nas vraća na vrelo iz koga ćemo crpiti našu snagu, postavlja temelje na kome treba izgraditi čovjeka – Srbina, označava kriterijume sa koga treba da posmatramo i rasuđujemo život, budi zaspale i klonule, uznosi prošlost Srbinovu koja se zarezuje u dušu kao najdublja pukotina. Slušajte ga, neka vam suza u oku zasija – ta je suza duša Srbinova.
