Prikazan ris - bunjevački običaj košenja žita

Vredni risari i risaruše ranom zorom okupili su se na salašu Babičkovića, odakle su se sa kosama uputili ka njivi porodice Brajkov. Kako to tradicija nalaže, na njivi je poslužen risarski doručak, odnosno hleb, slanina, šunka, kobasica. Odmah nakon obroka, pet risarskih parova započelo je ručno košenje žita.
- Snaga, umeće i kvalitetan alat čine dobrog risara. Ja sam počeo kositi već sa 16 godina, dobro se sećam svega. Ako je žito dobro, onda se lako pokosi. Ove godine je loše, ali valja i to istrpeti. Nekada su ljudi na njivi tokom risa zbijali šale, pevali, veselili se, pa je onda i posao lakše pao -svedoči risar Grgo Pećirić.
Iza svakog uspešnog risara stoji dobra risaruša, koja je zadužena za sakupljanje pokošenog žita koje se slaže na uže.
- Dobra risaruša je ona koja se u tom poslu lako snađe i koja sve pokupi tako da ništa od žita ne ostane na njivi - objašnjava Marica Milašin koja, zajedno sa svojim prijateljima, čuva od zaborava ovaj običaj bačkih Bunjevaca.
U ovom mukotrpnom poslu, vrednim risarskim parovima pomogao je i gradonačelnik Stevan Bakić. On je, tom prilikom, podsetio da su Bunjevci od pamtiveka posebno vezani za zemlju.
- Žetva je jedan od najvažnijih događaja za sve narode koji se bave poljoprivredom, ali posebnu povezanost sa zemljom imaju Bunjevci. U ovoj globalnoj krizi koja je zavladala svetom vidimo koliko je svako zrno žita dragoceno, to je neprocenjivo blago. Građani Srbije, zahvajujući nepreglednim njivama na severu Bačke ni u ovoj krizi neće biti gladani - poručio je Bakić.
Sa ovom manifestacijom počelo je obeležavanje nacionalnog praznika Bunjevaca - Dana dužijance, a centralna svečanost biće upriličena sredinom narednog meseca.
- Ris je običaj koji potiče još iz paganskih vremena, a mi ga do danas negujemo i čuvamo od zaborava. Podsećam pripadnike bunjevačke nacionalne zajednice da se bliži popis stanovnika i pozivam ih da se tom prilikom izjasne kao Bunjevci i da govore svojim jezikom - istakao je Veljko Vojnić, potpredsednik Nacionalnog saveta Bunjevaca.
Ris je realizovao Centar za kulturu Bunjevaca pod pokroviteljstvom Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine.
Izjašnjavaćemo se kako hoćemo, šta je hrvatska toliko zapela za 7000 ljudi? i da smo svi hrvati opet niste u većini... Veći vam je problem odlazak vaših hrvata u Irsku ili Beč. Još malo pa će Hrvatska imati toliko stanovnika kao jedan Beograd.
Bunjevci pre dolaska u ove krajeve verovatno nisu ni znali za žito, pa su preuzeli običaje od starosedelaca. Da ne idem dalje od Mađarske, ručnu žetvu žita su ugovarali grupe seljaka i vlastelin. Grupu je okupljao tzv"Bandagzda" (liči li to na Bandaša) za određeni deo -"rész" (liči li to na ris) koji je iznosio deseti ili dvanaesti deo ubrane letine i davao se u naturi - u žitu.
Ako nekoga interesuje neka se obavesti na mađarskom sajtu "Aratobanda",
I da ne duljim dalje, kod Bunjevaca nema doručka nego se jutarnji obed naziva ručak a popodnevni užina.
I svakom Bunjevcu najtoplije preporučujem zbirku pripovedala "Zgrabljena mršavina" književnika Jakova Kopilovića, napisane najlepšim bunjevačkim jezikom.